Ovaj, nemam vremena za ovo. Blog se ne koristi.

http://www.youtube.com/watch?v=1DVqlWDKNOQ

Evo mene opet. Nemogu stić vratit svima komentare, jer se broj otkad sam zadnji put ovdje došla povećao za oko 70. Opraštate mi,ne?
Pa, pripremite oči, jer post je stvarno dugačak. Dugo nisam tu bila. I puno se toga dogodilo. Pa, neznam odakle da počnem.
-Škola
Zbog nje sam zapustila blog, popustila na Facebooku i msn-u. Totalno sam back! Neko vrijeme mi je bio zabranjem komp, pa je to samo pogoršalo situaciju. Totalno. Al sad sam malo popravila ocjene i mogu ponovno živit. Društveni život mi propada, oh zbog tebe školooo. Hahahah. Ma stvarno, ocjena nije mjerilo znanja. Da. Potpuno se slažem!
-Prijatelji
Uz mene uvijek. Uvijek najbolji. Uvijek pouzdani.
U školi još uvijek imamo svoje najbolje bisere. snimamo se. I onda ja to nemogu stavit na face jer nema zvuka. Ma s*anje. Al škola mi je mjesto na kojem oslobodim tone osjećaja. A svi osjećaji izlaze kroz smijeh. Tuga, ljutnja, zbunjenost. Sve je smiješno! Obožavam svoj najdraži, najgori u školi, sedmi be. Rekord deranja i buke nam je s jednog kata na drugi. Dalje se i nemožemo čut u ovoj našoj maloj školici. Hahaha. Ma to smo mi!
Prošlu subotu došla je Marta. Marta, visoka Marta. I ja više nisam jedini jablan u društvu. Volim te! Hahaha.
-Raspoloženje
Uvijek sretno, optimistično derište. Osmijeh mi vrlo rijetko silazi s lica. Al da ja nebi sad tu bila čudakinja, i to se dogodi. A eto. Nažalost. Maa, RIJETKO! :D
-Ljubav <3
Ma da. Uvijek prisutna tema. A ja sam waah! Totalno zbunjena. Nikad zanti jesam li zaljubljena ili ne. Zbunjena!
Tako me u onu istu subotu kad i Marta posjetila vrlo draga osoba. I da, bili smo vani svi skupa. Ta osoba živi jako daleko i puno mi je značio posjet. Jako puno! I još smo izišli vani. Ispred zgrade! Aa, naglasak! Književni. Oborena s nogu! ''Potpuno te zaboravim, a ti se opet pojaviš'' O da. I još se sjećam odjeće koja je bila na njemu ovo ljeto. Crvena ''Puma'' majica, modre hlače sa žutom prugom na lijevoj i desnoj strani, plave čarape i ''Puma'' crnobijele tenisice. I ne, ne gledam sliku. Jer je slika davno preminula na prošlom mobitelu. Nažalost. Al neka. Shvatila sam da san ga previše gnjavila skrivenim photosessionima (to se tako piše?). I ne želim ga više gnjavit. I neću. Suzdržat ću se. Puno mi sad znači svaka sitnica. Jako puno. Razumijete me, ne? Ma jeste.
-Događaji
Za 102 dana je 21. lipnja. Prvi dan najboljeg godišnjeg doba ikada! Ljeto! Ljeto! Ljeto!
Za 99 dana je 18. lipnja, Zadnji dan mučenja. Zadnji dan ovogodišnjih briga!
Za 2 dana je Antei rođendan! Najvjerojatnije provod mjeseca!

Sve ovo ja budno pratim u Mr. dnevniku. Da držim to. I već trošim drugi. Shvatila sam da će mi to pomoći da se prisjetim svoje ljubavne sapunice. Već se zamišljam kao neku bakicu koja na tavanu pronalazi kutiju punu starih bilježnica. Ispisanih. I čita svoje stare uspomene. A najgora stvar u svemu tome je što ja nemam tavan. Ni podrum! Hahah. Ma, evo da vam ne odužujem puno. Napisan je post u zgodu povratka! Nadam se da me niste zaboravili, i da me još volite, kao ja vas.

Signed, Monster.